”Terra est stella” jedna je od prvih latinskih poslovica koju sam naučila još kao dijete. Znači ”Zemlja je zvijezda” i mučila me dobar dio mog odrastanja.

Prvi puta sam se s latinskim susrela u šestom razredu osnovne škole i ”Terra est stella” nikako mi nije sjedala. Zapravo mi je smetala, a i zbunjivala me. Mučilo me kako su stari Rimljani, koji su u mojoj dvanaestogodišnjoj svijesti djelovali vrlo pametno i napredno, mogli ovakvo što izjaviti kad Zemlja nije zvijezda. No ta je poslovica ipak probudila sumnju u meni i pitala sam se jesu li možda Rimljani ipak bili u pravu (kad piše u udžbeniku da je Zemlja zvijezda, valjda mora biti tako!).

Ova izreka vjerojatno je zamišljena u prenesenom značenju simbolizirajući veličinu života na Zemlji kroz (zvjezdanu, odnosno Sunčevu) svjetlost. Znanstveno gledajući, međutim, Zemlja jednostavno nije zvijezda.

Sunce je zvijezda, a Zemlja je planet. A razlika je golema. Sunce (odnosno bilo koja zvijezda) u svojoj jezgri sadržava vrlo učinkovitu ”peć” koja sagorijeva lake elemente u teže (poput vodika u helij) procesom koji se naziva fuzija. Zbog toga su zvijezde vrlo sjajne. Zemlja, odnosno bilo koji planet, to nije. To je bitna razlika. A reći da je Zemlja zvijezda isto je kao reći da je žarulja daska za peglanje ili Luka Modrić glazbenik.

Kao mala puno sam razmišljala o toj izjavi koju sam doživljavala kao veliku obmanu… A možda je baš ta poslovica probudila astrofizičarku u meni jer me potaknula na kritično razmišljanje, proučavanje i logično zaključivanje.